mozes li zamisliti isto

Silazim u dubine
svoga bola…

Stisavam krik svoj
da te ne probudim…

Mozda cu te dozvati…
tisinom…

<

Govori,
tihim glasom koji budi damare
ispricaj mi bajku o svetosti tajne,
nacrtaj njime granicu okova
tako zeljene slobode,
umiri me recima
u kojima slutim ljubav,
ogrni me sigurnoscu ceznje.
I pusti,
pusti da utonem u tebe
osecajuci te svim culima.

Ti si jedini
cije se oci podignu
zeleci da upiju
moj glas!
Ti si jedini
cije se ruke vodjene zeljom
pretvore u san!
Ti si jedini
koji razume savrseni sklad
besmislenih reci!
Ti si jedini
sto dodaje mi boje
kada naslikati zelim san!
Ti si jedini
sto zarobljenu drzi
u svome srcu
moju misao!

Dobrodošli na Bosnablog.com. Ovo je vaš prvi članak. Možete ga izmjeniti ili obrisati. Počnite sada sa svojim blogom!